SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

SCENOGRAFIJA I SIŽE DRAME

U svih šest činova scenografija je gotovo ista: radni prostor doktora Isaka sastoji se od radnog stola malo bolje izvedbe, s lijeve strane je niski stolić s tri fotelje i naravno da je fotelja u sredini okrenuta publici, s desne strane je radni stol njegove sekretarice udaljen oko dva metra. Manje izmjene u scenografiji odnosi se na dodatne rekvizite kao što je cvijeće, piće i sitni detalji. Kostimi likova daju se za svaki čin posebno.
Dr. Isak je vrhunski umjetnik od pera i kod njega svaka riječ ima svoje mjesto. On jeste podrugljivac ali ne u bukvalnom smislu: na svoj prefinjeni način ismijava se pojavama, osobama i događajima koji značajnije odstupaju od tempa evolucije kako je on doživljava. O tome nema s kim razgovarati ali zato stvara odnose povjerenja s osobama iz najbližeg okruženja i onda im servira ono što mu je na duši.
Poanta dramaturgije upravo je u začaranom krugu: prisni odnosi nisu manje opasni od neprijateljstva, Soni će vrludati a Kleopatra neće moći izdržati takav tempo igre ali će vremenom davati još bolje rezultate od očekivanih. Soni stabilizira razigranog umjetnika na razumnu mjeru a Kleopatra ga vuče u neslućene izazove, tek njih dvije zajedno postižu optimalnost za umjetnika. Projekt je koštao puno živaca ali nitko se ne žali, postignut je prag igre ispod kojeg se ne može…
Završnica komedije ide u smjeru da je zvijezda rođena, to će se dokazati puno kasnije ali je naslućivanje snažno izraženo. Naravno da u zraku vise i suprotna upozorenja ali glavni lik Isak ne dozvoljava da bude spriječen onim što još nije dokazano, ima on varijantu uzmaka i za takav slučaj gradeći uporišta na više točaka u svom okruženju.
Prilikom svakog otvaranja zavjese dr. Isak će prirediti neko iznenađenje svojoj sekretarici a najčešće će biti popraćeno kraćim plesom, komplimenti i poljubac su obavezni. Tek tada se prelazi na ozbiljan posao a priča o snovima je jedan od ozbiljnih zadataka. Čak kad ništa ne čini na početku to je iznenađenje na svoj način i pokazat će se kasnije što je autor želio reći.
Komičnost i dramatičnost je ispremiješana ali ukupni sadržaj više naginje komediji, tek će finalna izvedba na pozornici naglasiti ono što je sadržano između redova a nešto slično dešava se i u snovima.