PRVI ČIN
Otvaranjem zavjese Isak i Soni ulaze zajedno: odmah počinje ples bez zvučne pratnje, improvizacija je u stilu valcera u trajanju oko pola minute, poljubac u lice i svatko sjeda za svoj stol. Kava stiže ubrzo…
ISAK: Govori ljepotice!
SONI: Boris petlja po svome, kaže da te nije dugo vidio.
ISAK: Da li on želi vidjeti mene ili tebe?
SONI: Nemoj Šefe da crvenim! Tebi se najavio.
ISAK: Ubaci ga kad ocijeniš sama. Slobodno ga upozori da će dobiti malo teža pitanja, možda već sutra.
SONI: Irma samo što nije donijela kavu, nešto se i ona oko tebe oblizuje.
ISAK: Nisam primijetio!
SONI: Nemoj reći da ti nisam rekla.
ISAK: Pomogni mi! Valjda naslućuješ o čemu bi se moglo raditi?
SONI: Čini mi se da je kćerka u igri, nešto je nabacila uz osmjeh.
ISAK: Onda ću ja ispitati. Ima li još nešto urgentno?
SONI: One novinarke čekaju tvoje raspoloženje.
ISAK: Dok popijemo kavu bit ćemo pametniji…Noćas sam dugo pisao i oprosti na rukopisu.
SONI: Upravo sam zapela kod one završnice: nešto mi je zbrka s imenima, u istoj rečenici dva puta navodiš isto ime a sadržajno ne odgovara…
ISAK: Znam u čemu je problem: to su dvije osobe i pokušaj s nekim naglascima u izgovoru, došlo je do kratkog spoja ali mora ostati u nekom obliku.
SONI: Osjećam miris kave pred vratim
Domaćica Irma donosi kavu prema očekivanju.
IRMA: Dobro jutro cijenjena gospodo, kavica kasni pola minute!
ISAK (dok Irma servira svakome na svoj stol): Recite gospođo Irma da li je vaš osmjeh namješten ili je spontanost u igri?
IRMA: Gospodine doktore, malo sam zbunjena vašim pitanjem.
ISAK: Da li je gospodin Erik u blizini?
IRMA: U garaži je.
ISAK: Pozovite ga i donesite što vas dvoje pijete. Danas nećemo u vožnju pa može po slobodnom izboru.
IRMA: Hvala gospodine doktore, odmah ću! (odlazi)
ISAK: Za danas sve posjete otkazujemo, dok riješimo ovaj slučaj.
SONI: I ja mislim tako. Tek počinje.
ISAK: Ti znaš nešto više od mene!?
SONI: U povjerenju mi je znala reći da ima problem s kćerkom a bilo mi je neugodno pitati kakva jer vrsta problema.
ISAK: Ti si Soni obzirna kao ja i napraviš grešku kao ja, nešto nam je promaklo…
SONI: Izgleda da je tako! Pokušat ću popraviti što budem mogla.
ISAK: I ja ću sa svoje strane sve učiniti. Ugasi kompjuter i dočekaj ih pred vratima.
SONI: Ta djevojka izgleda sasvim normalna kad je susretnem, ne mogu vjerovati da njoj nešto fali. Izuzetna je ljepotica i možda joj to smeta.
ISAK: I ja sam primijetio da je lijepa ali smatrao sam da je to normalno od ovakvih roditelja. U čemu bi mogao biti problem? Njih dvoje mi djeluju jako inteligentno.
SONI: Nisi mogao bolje naći! Ne mogu uočiti ni jednu primjedbu. Izgleda da stižu.
Soni se ushodala, pogotovo pred vratima.
ERIK: Cijenjena gospodo, čujem da smo pozvani.
ISAK: Izvolite sjesti! (Isak je ustao i sjeo u srednju fotelju)
ERIK: Irma će ubrzo stići. Oprostite što sam u radnom odijelu.
ISAK: Samo vi gospodine Erik rasporedite posao po svome. Danas nema obaveza i malo se opustite.
IRMA: Donijela sam dva lagana pelinkovca, kad se već može birati.
ISAK: Nemojte da vam bude teško donijeti bocu i još dvije čaše.
IRMA: Odmah ću!
ISAK: Pričajte gospodine Erik što je s kćerkom?
ERIK: Cijenjeni gospodine doktore, ne znam od kud da krenem.
ISAK: Bitno je da se krene!
ERIK: Irma će to bolje objasniti, ipak se kćerka njoj više povjerava.
IRMA: Sve je na broju samo da natočim!
ISAK: Nastavite gospođo Irma gdje je Erik stao!
IRMA: Ne znam što je rekao, da ne ponavljam!?
ISAK: Nije ništa rekao, sve se od vas očekuje.
IRMA: Noćni vrisak je najužasniji a to traje godinama.
ISAK: Što ste poduzeli?
ERIK: Ne znamo što nismo a problem postaje sve veći.
ISAK: Odmah prekinite s lijekovima! Dok mi se Kleopatra ne pojavi, recite još što imate!
IRMA: Tablete smo reducirali jer ne pomažu, skrivamo koliko možemo a više ne možemo.
ISAK: Kakvo je trenutno stanje?
ERIK: Možda je malo zaspala u svojim mukama.
ISAK: Gospođo Irma nemojte je buditi ako spava, kad se probudi ne mora se šminkati jer je lijepa i bez toga. U moje ime zamolite je da dođe ovdje.
IRMA: Idem odmah!
ISAK: Gospodine Erik, kako komunicirate s kćerkom?
ERIK: Odlično, sve dok ne zaspe.
ISAK: Onda ostalo prepustite meni!
ERIK: S velikim povjerenjem! Sve ćemo činiti kako vi kažete.
ISAK: Ja nisam doktor medicinske struke ali ako su oni digli ruke nešto ću pokušati.
ERIK: Duboko vjerujem da nećete ništa pogriješiti!
ISAK: Živi vi meni bili i radite svoj posao kako najbolje znate. Ne mogu vam garantirati ali učinit ću sve što mogu.
ERIK: Valjda ću vam se nekad odužiti.
ISAK: Najviše ćete mi se odužiti ako budete smireni neko vrijeme.
ERIK: Već ste me smirili kao nitko do sada!
ISAK: Podnosit ću vam izvještaj kad ocijenim da imam što reći. Da popijemo još jednu, što kažeš Soni da nam se pridružiš?
SONI: Zaobiđite me ako ikako možete!
ISAK: Onda ćemo nas dvojica popiti i za tebe. Živjeli gospodine Erik!
ERIK: Ovakvu čast nisam doživio, imat ću što da pamtim.
ISAK: Valjda će te mi malo oprostiti. Nešto je promaklo našem oku a to se nije smjelo dogoditi.
ERIK: Ako dozvolite ja bih krenuo!?
IRMA (na ulazu): Samo što nije stigla!
ISAK: Samo nemojte osmjeh naštimavati, neka bude od srca!
ERIK: Nikada nisam bio ovako opušten.
ISAK: Neka vam je sretno a vrata su otvorena! (Erik i Irma odlaze)
SONI: Jako ćeš se upetljati.
ISAK: I ja mislim da hoću. Draga Soni, moram nešto pokušati!
SONI: Cijenim tvoje plemenite namjere, računaj na mene totalno!
ISAK: Na tebe sam uvijek računao!
SONI: Ovakav kompliment još nisam dobila.
ISAK: Dolazi vrijeme naplate računa, zaslužila si ti i puno više!
SONI: Mala dolazi, poznajem je po koraku.
ISAK: Pola sudbine u tvojim je rukama Soni!
SONI: Primljeno na znanje!
KLEOPATRA: Dobar dan gospodo, čujem da sam vas uznemirila!
ISAK: Sjedni gdje ti paše a nemaš puno birati.
KLEOPATRA: Recite mi jesam li ja tako hitan slučaj ili je to kod vas normalno?
SONI: Zar nas dvoje izgledamo kao hitna služba?
ISAK: Dobro je Soni postavila pitanje. Kako mi tebi izgledamo?
KLEOPATRA: Izgledate mi normalno a nisam tako zamišljala.
ISAK: Onda se više druži s nama, možda postanemo još normalniji.
KLEOPATRA: Niste vi problem nego ja, valjda su moji roditelji rekli dijagnozu.
SONI: Za nikakvu dijagnozu nismo čuli, ako nam vjeruješ za riječ.
KLEOPATRA: Kažu mi da vrištim i pištim u snu, kad se probudim ništa ne pamtim.
ISAK: Kad bi ti mene čula onda bi se zamislila: meni kažu da hrčem i čak da se svađam dok spavam, zato se nikad nisam ženio.
KLEOPATRA: Izgleda da se i ja neću udati kakav glas o meni kruži.
SONI: Ja se nisam udala a da ne znam ni zbog čega.
KLEOPATRA: Lako je vama praviti viceve a ja sam stvarno bolesna.
ISAK: Kao prvo, reci nam od kud se ti razumiješ što je bolesno? Prije toga nam reci čime da te počastimo?
KLEOPATRA: Meni paše što i vama, ništa neću odbiti. Moji roditelji kažu da sam bolesna i tako su mene uvjerili.
ISAK: Molim te Soni nazovi Irmu da donese tri viskaća, ostalo ćemo rješavati naknadno.
KLEOPATRA: Lijepo je ovdje vama!
ISAK: Pitaj Soni koliko je lijepo: ne može pročitati moj rukopis a ja pogotovo, konačnu verziju pišemo napamet.
SONI: Živa istina!
KLEOPATRA: Svejedno vam je lijepo!
SONI: Mi smo mislili da je tebi puno ljepše…Irma je začuđena tko će piti treći whisky.
ISAK: Proglasi Kleopatra svoje roditelje da su bolesni pa da vide kako je to lijepo čuti, ako nemaš hrabrosti ja ću im reći!
KLEOPATRA: Možda su me previše razmazili, drugo ne mogu ništa loše reći o roditeljima.
ISAK: Šala kraju, to su zaista divni ljudi a ti ih bolje poznaješ. Sad će majka pa da ne kompliciramo.
KLEOPATRA: Takvog doktora još nisam vidjela ni čula.
ISAK: Nisam ja pravi doktor nego umišljeni, mani se fraza!
IRMA: Evo piće kako je naručeno iako ne znam za koga.
ISAK: Gospođo Irma, svega nas je troje a za kuhinju ne odgovaramo.
IRMA: Oprostite doktore, Kleopatra je smanjila tablete ali ipak…
KLEOPATRA: Oprosti majko, ti si ih smanjila a ja sam ih skroz odbacila.
IRMA: Nisam znala i povlačim se.
ISAK: Kleopatra je s nama na ručku!
IRMA: Hvala doktore!
SONI: Eto Kleopatra, nisi više mamina maza.
KLEOPATRA: Još uvijek sam tatina.
ISAK: To ćemo nekako riješiti.
KLEOPATRA: Nema divnijih ljudi ali previše strepe nad mojim zdravljem.
SONI: Možda ne čuješ samu sebe.
KLEOPATRA: Nešto ima što ne štima, stalno sam pospana.
ISAK: Pamtiš li štogod od snova?
KLEOPATRA: Budim se naglo i u strahu, puno toga brišem iz pamćenja.
ISAK: Ipak nešto pamtiš!?
KLEOPATRA: Ovo što ću reći zaista je bez veze: pamtim vas dvoje da mi se smijete, ne mogu naći nikakvo opravdanje.
ISAK: Kad je već tako, preko ljetnog ferja ti ćeš dežurati za ovim pultom pa ćemo vidjeti tko će se smijati.
KLEOPATRA: Zar ću i to dočekati!?
ISAK: Zaradit ćeš za džeparac.
KLEOPATRA: Promijenila sam tri fakulteta a na jesen ne znam što će biti.
SONI: Ovdje možeš volontirati i sa srednjom školom.
KLEOPATRA: To mi puno znači.
ISAK: Možeš početi odmah.
KLEOPATRA: Nisam očekivala toliko razumijevanje!
SONI: Razumijemo mi tebe a da li ti razumiješ sebe!?
KLEOPATRA: Još uvijek mislim da vam je lijepo.
SONI: Nije da nije a da li će tebi biti lijepo?
KLEOPATRA: Ne mogu znati dok ne probam!
ISAK: Ja vas dvije ništa ne razumijem. Malo sam više popio!
SONI: Zar ne vidiš da te volimo obadvije!?
ISAK: I to mi apstraktno zvuči.
KLEOPATRA: Takve su žene iako smo djevojke, samo nešto maštamo. Ja bih vas napustila da nešto radite.
ISAK: Nemoj zaboraviti na ručak a mamica će te podsjetiti.
KLEOPATRA: Ni slučajno neću zaboraviti! Idem podsjetiti mamicu da me ima u vidu, vama adio do skorog viđenja. (odlazi)
ISAK: Što kažeš Soni, da li se ovo uklapa u tvoje snove?
SONI: Ti si više u igri pa vodi brigu o sebi!
ISAK: Što ćeš ispričati Borisu?
SONI: To je moj problem.
ISAK: Onda smo privremeno riješili sve probleme. Treba nešto odraditi do ručka.
SONI: Prisnost je opasna kao i neprijateljstvo.
ISAK: To sam se više puta uvjerio.
SONI: Direktor Izdavačke kuće hoće da ga pozoveš na piće!
ISAK: Neka čeka, prisnost se skupo plaća!
SONI: Onda nemam više pitanja.
ISAK: Ni ja!
SONI: Novinarke opet pritišću!
ISAK: Neka se jedna od njih sutra nacrta!
SONI: Koja ti je milija?
ISAK: To ćeš ti odlučiti.
SONI: Ona što gleda u zvijezde možda će i meni nešto reći.
ISAK: Mogao sam ti ja gledati u dlan da si bila ljubaznija.
SONI: Moje vrištanje dok spavam nitko ne čuje.
ISAK: Prvi put čujem da se to i tebi dešava. Bio sam uvjeren da nisi histerična.
SONI: Ova Mala izbacila me iz takta…Kako se može tako nabacivati!?
ISAK: Volim otvorenost više nego zakulisne igre.
SONI: Možeš li Borisa sutra primiti?
ISAK: Rekao sam da je to u tvojoj nadležnosti. Ako je hitno može i danas.
SONI: Hvala na razumijevanju! Bit ću i ja malo pristojnija.
ISAK: Idem u kuhinju da vidim kako teku pripreme za ručak.
SONI: Ideš se udvarati punici što ti je namjestila kćerku.
ISAK: Moraš priznati da je Irma dobar komad a Erik je fin gospodin.
SONI: U tako složnoj porodici zaista sam suvišna.
ISAK: Ako ti kažeš valjda ne lažeš! Ja odoh.
SONI: I ja ću, samo što nisam!
ISAK: Javit ću ti kad je ručak! (odlazi)