SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

 

PRVI ČIN

Otvaranjem zavjese Isak i Soni ulaze zajedno: odmah počinje ples bez zvučne pratnje, improvizacija je u stilu valcera u trajanju oko pola minute, poljubac u lice i svatko sjeda za svoj stol. Kava stiže ubrzo…

ISAK: Govori ljepotice!

SONI: Boris petlja po svome, kaže da te nije dugo vidio.

ISAK: Da li on želi vidjeti mene ili tebe?

SONI: Nemoj Šefe da crvenim! Tebi se najavio.

ISAK: Ubaci ga kad ocijeniš sama. Slobodno ga upozori da će dobiti malo teža pitanja, možda već sutra.

SONI: Irma samo što nije donijela kavu, nešto se i ona oko tebe oblizuje.

ISAK: Nisam primijetio!

SONI: Nemoj reći da ti nisam rekla.

ISAK: Pomogni mi! Valjda naslućuješ o čemu bi se moglo raditi?

SONI: Čini mi se da je kćerka u igri, nešto je nabacila uz osmjeh.

ISAK: Onda ću ja ispitati. Ima li još nešto urgentno?

SONI: One novinarke čekaju tvoje raspoloženje.

ISAK: Dok popijemo kavu bit ćemo pametniji…Noćas sam dugo pisao i oprosti na rukopisu.

SONI: Upravo sam zapela kod one završnice: nešto mi je zbrka s imenima, u istoj rečenici dva puta navodiš isto ime a sadržajno ne odgovara…

ISAK: Znam u čemu je problem: to su dvije osobe i pokušaj s nekim naglascima u izgovoru, došlo je do kratkog spoja ali mora ostati u nekom obliku.

SONI: Osjećam miris kave pred vratim

Domaćica Irma donosi kavu prema očekivanju.

IRMA: Dobro jutro cijenjena gospodo, kavica kasni pola minute!

ISAK (dok Irma servira svakome na svoj stol): Recite gospođo Irma da li je vaš osmjeh namješten ili je spontanost u igri?

IRMA: Gospodine doktore, malo sam zbunjena vašim pitanjem.

ISAK: Da li je gospodin Erik u blizini?

IRMA: U garaži je.

ISAK: Pozovite ga i donesite što vas dvoje pijete. Danas nećemo u vožnju pa može po slobodnom izboru.

IRMA: Hvala gospodine doktore, odmah ću! (odlazi)

ISAK: Za danas sve posjete otkazujemo, dok riješimo ovaj slučaj.

SONI: I ja mislim tako. Tek počinje.

ISAK: Ti znaš nešto više od mene!?

SONI: U povjerenju mi je znala reći da ima problem s kćerkom a bilo mi je neugodno pitati kakva jer vrsta problema.

ISAK: Ti si Soni obzirna kao ja i napraviš grešku kao ja, nešto nam je promaklo…

SONI: Izgleda da je tako! Pokušat ću popraviti što budem mogla.

ISAK: I ja ću sa svoje strane sve učiniti. Ugasi kompjuter i dočekaj ih pred vratima.

SONI: Ta djevojka izgleda sasvim normalna kad je susretnem, ne mogu vjerovati da njoj nešto fali. Izuzetna je ljepotica i možda joj to smeta.

ISAK: I ja sam primijetio da je lijepa ali smatrao sam da je to normalno od ovakvih roditelja. U čemu bi mogao biti problem? Njih dvoje mi djeluju jako inteligentno.

SONI: Nisi mogao bolje naći! Ne mogu uočiti ni jednu primjedbu. Izgleda da stižu.

Soni se ushodala, pogotovo pred vratima.

ERIK: Cijenjena gospodo, čujem da smo pozvani.

ISAK: Izvolite sjesti! (Isak je ustao i sjeo u srednju fotelju)

ERIK: Irma će ubrzo stići. Oprostite što sam u radnom odijelu.

ISAK: Samo vi gospodine Erik rasporedite posao po svome. Danas nema obaveza i malo se opustite.

IRMA: Donijela sam dva lagana pelinkovca, kad se već može birati.

ISAK: Nemojte da vam bude teško donijeti bocu i još dvije čaše.

IRMA: Odmah ću!

ISAK: Pričajte gospodine Erik što je s kćerkom?

ERIK: Cijenjeni gospodine doktore, ne znam od kud da krenem.

ISAK: Bitno je da se krene!

ERIK: Irma će to bolje objasniti, ipak se kćerka njoj više povjerava.

IRMA: Sve je na broju samo da natočim!

ISAK: Nastavite gospođo Irma gdje je Erik stao!

IRMA: Ne znam što je rekao, da ne ponavljam!?

ISAK: Nije ništa rekao, sve se od vas očekuje.

IRMA: Noćni vrisak je najužasniji a to traje godinama.

ISAK: Što ste poduzeli?

ERIK: Ne znamo što nismo a problem postaje sve veći.

ISAK: Odmah prekinite s lijekovima! Dok mi se Kleopatra ne pojavi, recite još što imate!

IRMA: Tablete smo reducirali jer ne pomažu, skrivamo koliko možemo a više ne možemo.

ISAK: Kakvo je trenutno stanje?

ERIK: Možda je malo zaspala u svojim mukama.

ISAK: Gospođo Irma nemojte je buditi ako spava, kad se probudi ne mora se šminkati jer je lijepa i bez toga. U moje ime zamolite je da dođe ovdje.

IRMA: Idem odmah!

ISAK: Gospodine Erik, kako komunicirate s kćerkom?

ERIK: Odlično, sve dok ne zaspe.

ISAK: Onda ostalo prepustite meni!

ERIK: S velikim povjerenjem! Sve ćemo činiti kako vi kažete.

ISAK: Ja nisam doktor medicinske struke ali ako su oni digli ruke nešto ću pokušati.

ERIK: Duboko vjerujem da nećete ništa pogriješiti!

ISAK: Živi vi meni bili i radite svoj posao kako najbolje znate. Ne mogu vam garantirati ali učinit ću sve što mogu.

ERIK: Valjda ću vam se nekad odužiti.

ISAK: Najviše ćete mi se odužiti ako budete smireni neko vrijeme.

ERIK: Već ste me smirili kao nitko do sada!

ISAK: Podnosit ću vam izvještaj kad ocijenim da imam što reći. Da popijemo još jednu, što kažeš Soni da nam se pridružiš?

SONI: Zaobiđite me ako ikako možete!

ISAK: Onda ćemo nas dvojica popiti i za tebe. Živjeli gospodine Erik!

ERIK: Ovakvu čast nisam doživio, imat ću što da pamtim.

ISAK: Valjda će te mi malo oprostiti. Nešto je promaklo našem oku a to se nije smjelo dogoditi.

ERIK: Ako dozvolite ja bih krenuo!?

IRMA (na ulazu): Samo što nije stigla!

ISAK: Samo nemojte osmjeh naštimavati, neka bude od srca!

ERIK: Nikada nisam bio ovako opušten.

ISAK: Neka vam je sretno a vrata su otvorena! (Erik i Irma odlaze)

SONI: Jako ćeš se upetljati.

ISAK: I ja mislim da hoću. Draga Soni, moram nešto pokušati!

SONI: Cijenim tvoje plemenite namjere, računaj na mene totalno!

ISAK: Na tebe sam uvijek računao!

SONI: Ovakav kompliment još nisam dobila.

ISAK: Dolazi vrijeme naplate računa, zaslužila si ti i puno više!

SONI: Mala dolazi, poznajem je po koraku.

ISAK: Pola sudbine u tvojim je rukama Soni!

SONI: Primljeno na znanje!

KLEOPATRA: Dobar dan gospodo, čujem da sam vas uznemirila!

ISAK: Sjedni gdje ti paše a nemaš puno birati.

KLEOPATRA: Recite mi jesam li ja tako hitan slučaj ili je to kod vas normalno?

SONI: Zar nas dvoje izgledamo kao hitna služba?

ISAK: Dobro je Soni postavila pitanje. Kako mi tebi izgledamo?

KLEOPATRA: Izgledate mi normalno a nisam tako zamišljala.

ISAK: Onda se više druži s nama, možda postanemo još normalniji.

KLEOPATRA: Niste vi problem nego ja, valjda su moji roditelji rekli dijagnozu.

SONI: Za nikakvu dijagnozu nismo čuli, ako nam vjeruješ za riječ.

KLEOPATRA: Kažu mi da vrištim i pištim u snu, kad se probudim ništa ne pamtim.

ISAK: Kad bi ti mene čula onda bi se zamislila: meni kažu da hrčem i čak da se svađam dok spavam, zato se nikad nisam ženio.

KLEOPATRA: Izgleda da se i ja neću udati kakav glas o meni kruži.

SONI: Ja se nisam udala a da ne znam ni zbog čega.

KLEOPATRA: Lako je vama praviti viceve a ja sam stvarno bolesna.

ISAK: Kao prvo, reci nam od kud se ti razumiješ što je bolesno? Prije toga nam reci čime da te počastimo?

KLEOPATRA: Meni paše što i vama, ništa neću odbiti. Moji roditelji kažu da sam bolesna i tako su mene uvjerili.

ISAK: Molim te Soni nazovi Irmu da donese tri viskaća, ostalo ćemo rješavati naknadno.

KLEOPATRA: Lijepo je ovdje vama!

ISAK: Pitaj Soni koliko je lijepo: ne može pročitati moj rukopis a ja pogotovo, konačnu verziju pišemo napamet.

SONI: Živa istina!

KLEOPATRA: Svejedno vam je lijepo!

SONI: Mi smo mislili da je tebi puno ljepše…Irma je začuđena tko će piti treći whisky.

ISAK: Proglasi Kleopatra svoje roditelje da su bolesni pa da vide kako je to lijepo čuti, ako nemaš hrabrosti ja ću im reći!

KLEOPATRA: Možda su me previše razmazili, drugo ne mogu ništa loše reći o roditeljima.

ISAK: Šala kraju, to su zaista divni ljudi a ti ih bolje poznaješ. Sad će majka pa da ne kompliciramo.

KLEOPATRA: Takvog doktora još nisam vidjela ni čula.

ISAK: Nisam ja pravi doktor nego umišljeni, mani se fraza!

IRMA: Evo piće kako je naručeno iako ne znam za koga.

ISAK: Gospođo Irma, svega nas je troje a za kuhinju ne odgovaramo.

IRMA: Oprostite doktore, Kleopatra je smanjila tablete ali ipak…

KLEOPATRA: Oprosti majko, ti si ih smanjila a ja sam ih skroz odbacila.

IRMA: Nisam znala i povlačim se.

ISAK: Kleopatra je s nama na ručku!

IRMA: Hvala doktore!

SONI: Eto Kleopatra, nisi više mamina maza.

KLEOPATRA: Još uvijek sam tatina.

ISAK: To ćemo nekako riješiti.

KLEOPATRA: Nema divnijih ljudi ali previše strepe nad mojim zdravljem.

SONI: Možda ne čuješ samu sebe.

KLEOPATRA: Nešto ima što ne štima, stalno sam pospana.

ISAK: Pamtiš li štogod od snova?

KLEOPATRA: Budim se naglo i u strahu, puno toga brišem iz pamćenja.

ISAK: Ipak nešto pamtiš!?

KLEOPATRA: Ovo što ću reći zaista je bez veze: pamtim vas dvoje da mi se smijete, ne mogu naći nikakvo opravdanje.

ISAK: Kad je već tako, preko ljetnog ferja ti ćeš dežurati za ovim pultom pa ćemo vidjeti tko će se smijati.

KLEOPATRA: Zar ću i to dočekati!?

ISAK: Zaradit ćeš za džeparac.

KLEOPATRA: Promijenila sam tri fakulteta a na jesen ne znam što će biti.

SONI: Ovdje možeš volontirati i sa srednjom školom.

KLEOPATRA: To mi puno znači.

ISAK: Možeš početi odmah.

KLEOPATRA: Nisam očekivala toliko razumijevanje!

SONI: Razumijemo mi tebe a da li ti razumiješ sebe!?

KLEOPATRA: Još uvijek mislim da vam je lijepo.

SONI: Nije da nije a da li će tebi biti lijepo?

KLEOPATRA: Ne mogu znati dok ne probam!

ISAK: Ja vas dvije ništa ne razumijem. Malo sam više popio!

SONI: Zar ne vidiš da te volimo obadvije!?

ISAK: I to mi apstraktno zvuči.

KLEOPATRA: Takve su žene iako smo djevojke, samo nešto maštamo. Ja bih vas napustila da nešto radite.

ISAK: Nemoj zaboraviti na ručak a mamica će te podsjetiti.

KLEOPATRA: Ni slučajno neću zaboraviti! Idem podsjetiti mamicu da me ima u vidu, vama adio do skorog viđenja. (odlazi)

ISAK: Što kažeš Soni, da li se ovo uklapa u tvoje snove?

SONI: Ti si više u igri pa vodi brigu o sebi!

ISAK: Što ćeš ispričati Borisu?

SONI: To je moj problem.

ISAK: Onda smo privremeno riješili sve probleme. Treba nešto odraditi do ručka.

SONI: Prisnost je opasna kao i neprijateljstvo.

ISAK: To sam se više puta uvjerio.

SONI: Direktor Izdavačke kuće hoće da ga pozoveš na piće!

ISAK: Neka čeka, prisnost se skupo plaća!

SONI: Onda nemam više pitanja.

ISAK: Ni ja!

SONI: Novinarke opet pritišću!

ISAK: Neka se jedna od njih sutra nacrta!

SONI: Koja ti je milija?

ISAK: To ćeš ti odlučiti.

SONI: Ona što gleda u zvijezde možda će i meni nešto reći.

ISAK: Mogao sam ti ja gledati u dlan da si bila ljubaznija.

SONI: Moje vrištanje dok spavam nitko ne čuje.

ISAK: Prvi put čujem da se to i tebi dešava. Bio sam uvjeren da nisi histerična.

SONI: Ova Mala izbacila me iz takta…Kako se može tako nabacivati!?

ISAK: Volim otvorenost više nego zakulisne igre.

SONI: Možeš li Borisa sutra primiti?

ISAK: Rekao sam da je to u tvojoj nadležnosti. Ako je hitno može i danas.

SONI: Hvala na razumijevanju! Bit ću i ja malo pristojnija.

ISAK: Idem u kuhinju da vidim kako teku pripreme za ručak.

SONI: Ideš se udvarati punici što ti je namjestila kćerku.

ISAK: Moraš priznati da je Irma dobar komad a Erik je fin gospodin.

SONI: U tako složnoj porodici zaista sam suvišna.

ISAK: Ako ti kažeš valjda ne lažeš! Ja odoh.

SONI: I ja ću, samo što nisam!

ISAK: Javit ću ti kad je ručak! (odlazi)